| Abstract | Pojavni oblici poslovne krize manifestiraju se u obliku lakših i težih stanja, situacija ili događaja, a neizbježni su u životnom ciklusu svake organizacije. Narušavaju ili u potpunosti prekidaju rutinske organizacijske aktivnosti. Ovisno o veličini poslovne krize i odlukama rukovodstva kao najvažnijim faktorom budućeg postupanja, pojavni oblici mogu imati presudan učinak na egzistencijalne ciljeve, ugled pojedinaca i/ili reputaciju organizacije. Uzroci poslovne krize najčešće proizlaze iz internog okruženja i rezultat su nepromišljenih odluka menadžmenta organizacije. Upravo zato, organizacije sve više pridaju posebnu pozornost kriznome menadžmentu kao najizazovnijem konceptu suvremenog menadžmenta. Proces kriznoga menadžmenta zasniva se na upravljanju i rukovođenju kao temeljnim funkcijama, kojima će se omogućiti izvršavanje operativnih zadataka. Prema tome, primarna je i najvažnija aktivnost kriznoga menadžmenta planiranje u svrhu prevencije. Na temeljima planiranja izgrađuje se proces kriznoga upravljanja, odnosno formira se sustav planiranja za krizu koji se sastoji od operativnih i komunikacijskih elemenata kriznog plana. Pri tome, krizna komunikacija čini neodvojivu, prateću aktivnost ukupnog procesa kriznoga upravljanja, a stupanj učinkovitosti iste ovisi o kvaliteti izgradnje operativnih elemenata plana.
Osim konceptualne analize, rad obuhvaća analizu upravljanja kriznim događajima sa smrtnim ishodom na konkretnim primjerima dviju organizacija. Analiza slučaja Karlovačke pivovare prikazuje izrazito defanzivnu strategiju kojom se rukovodstvo koristilo pri rješavanju kriznog događaja, odnosno izostanak svih poželjnih elemenata procesa kriznoga upravljanja u svakom operativnom i komunikacijskom smislu. Suprotno prvoj, analiza slučaja Hrvatskih željeznica prikazuje pravodobnu i proaktivnu koordinaciju operativno-komunikacijskih elemenata u procesu kriznoga upravljanja. Najveći nedostatak uočen je u komunikacijskoj neaktivnosti rukovodstva u okviru vrhovne razine menadžmenta, neposredno nakon kulminacije kriznoga događaja. |
| Abstract (english) | Business crises manifest themseleves in a form of smaller or larger crises, situations or states, but are inevitable in every business life caycle. They ruin or in some cases, situations, completely cut off all organization activities. Depending on the size of the crises and decisions made by accounting department, as the main factor of the future action, apperiance factor can have crucial rolle on egzistencial factors of the future, reputation of a certain person/s or/and organization. The main cause of business crises usually come from the intern circle and are a resault of the untought decisions oft he managment. Because of that, organizations give specal attention to crises managment, stating, as most challenging managment of the present. The process of the managment crises, is based on handling and inrolling as primary funcions, on wich are all the future decisons based on. Based on that, the main and most important function and of the crises managment is prevention and planing of the crises. Based on the panning, a planned crisis protocl is made, meaning, protocol that excatly states how to communicate and operate during the crisis. The communication made during the crisis, following with the comminicatin of the entire crises headquaters, is the most important. The level of efficiency depends on building the quality of the planning elements.
Apart from the analyzing concept, work includes analyzing crises and activities of two organizations with fatal outcome of the two organizations. Analying the case of the Karlovacka brewery, shows a destinct defensivety that the management used when dealing with the crises, that is, lack of wishfull elements in handling processes in every aspect of operations and communication process. On the contrary of the first thought, the analysis oft he Croatian rails, shows an accurate and an proactive coordination of operational communicative elements in the process oft he crisis management. The biggest deficiency is noticed in lack of communication on the highest levels of the managment, shortly after the culminating event. |
